Žan Žijono, jedini sin obućara i pralje, slovi za jednog od od najvećih francuskih pisaca. Njegovo obimno literarno stvaralaštvo uključuje priče, eseje, poeziju, dramsko pisanje, filmska scenarija, prevode i preko trideset novela, od kojih su mnoge prevedene na engleski i druge jezike. Žijono je bio pacifista, dva puta zatvaran pred kraj i po završetku Drugog svetskog rata. Ostao je vezan za Provansu i Manosk, mali grad gde je rođen 1895. godine, i gde je 1970. godine umro.
Žijono je nagrađivan Brentanovom nagradom, zatim nagradom Princa Renijea od Monaka (za najistaknutija sabrana dela nekog francuskog pisca), Legijom časti, a bio je i član Gonkurove akademije.